Oralna hirurgija se bavi hirurškim liječenjem i zbrinjavanjem tvrdih i mekih tkiva usne duplje.
U cilju pružanja najkvalitetnije usluge,ljekari naše ordinacije trude se da detaljnim pregledom utvrde indikacije za hirurško liječenje, izvrše potrebnu prehiruršku pripremu i potom Vam obezbijede konsultaciju i terapiju vrhunskih stručnjaka iz ove oblasti.
Podrazumijeva hirurško liječenje oboljelog zuba kao i okolnog tvrdog i mekog tkiva usne duplje.
Vađenje zuba – najčešća oralnohirurška intervencija
Hirurško vađenje impaktiranih I retiniranih zuba
Cistektomija – hirurško uklanjanje cisti
Apikotomija – odstranjivanje vrha korijena
Režanj operacija – hirurška intervencija u liječenju parodontopatije
Frenulektomija – presijecanje usne ili jezične resice
Sinus lift – podizanje dna sinusa i ugradnje umjetne kosti
Gingivoplastika – korekcija asimetrije gingive oko zubnih vratova
Preprotetska priprema (vestibuloplastika, nivelacija grebena…)
Ugradnja implantata
Najčešća oralnohirurška intervencija koja spada u rutinske metode lečenja je vađenje zuba. Iako se trudimo da do vađenja zuba ne dođe,nekada je to, ipak, neizbježno. Pažljivim radom,koristeći savremene instrumente,trudimo se da ovo, za većinu pacijenata ružno iskustvo, prođe što prijatnije. Zub se vadi isključivo onda kada su iscrpljene sve mogućnosti da se on spase, ili kad je direktan uzročnik pogoršanja opšteg zdravstvenog stanja. Ređe je razlog vađenja zuba ortodontska terapija, takođe tek nakon što su razmotrene sve druge mogućnosti.
Iako postoji mogućnost lečenja, postojeći zub nekada “smeta” u izradi kvalitetnog protetskog rada.
Pre svakog vađenja, pacijentu se objasni razlog vađenja, procene se moguće komplikacije i obezbedi njihovo eventualno zbrinjavanje..
Gaza, koju Vam je stomatolog dao da zagrizete posle vađenja zuba služi da pritiskom suzbije krvarenje. Ispljunite je posle 15 min., ako stomatolog ne kaže drugačije.
Pre jela sačekajte da prođe dejstvo anestezije, da ne bi došlo do povreda mekih tkiva ugrizanjem. Sva hrana i piće moraju biti hladni ili mlaki taj dan.
Ranu ne smijete ispirati ni sa čim!!! Ukoliko to učinite,ispraćete iz nje koagulum, pomoću kog rana zarasta, pa će doći do pojave ALVEOLITA.
Ako imate bolove,možete po potrebi uzeti brufen, kafetin, nimulid, ne smijete uzimati lijekove na bazi acetil salicilne kiseline (andol, aspirin), jer oni pojačavaju krvarenje.
Ako imate bilo kakve nedoumice, pitanja ili tegobe, obratite se Vašem stomatologu.
U retinirane i impaktirane zube spadaju oni zubi koji su se potpuno formirali unutar kosti, ali iz nekih razloga nisu iznikli na svom mjestu, niti na bilo kojem drugom mjestu unutar ili izvan zubnog luka. I dok impaktirani zubi ne mogu izniknuti zbog mehaničke prepreke, retinirani zubi nisu nikli zbog drugih razloga koji u pozadini nemaju mehaničku prepreku. Mada svaki zub može biti impaktiran, to su najčešće umnjaci i očnjaci.
Kada su umnjaci u pitanju, gotovo je sigurno da će impaktirani zubi napraviti problem ako se ostave na mestu. Komplikacije se obično pojave iznenadno, ponekad u životnom dobu kada postoji neko drugo hronično oboljenje koje može da komplikuje intervenciju. Iz tog razloga čim se smiri akutna infekcija (ukoliko je postojala) zub treba izvaditi. Sada se preporučuje da impaktirane zube treba izvaditi između 14 i 25 godine života, bez obzira da li prave probleme ili ne. Intervencija je lakša kod mlađih osoba i oporavak ide brže i sa manje komplikacija. Relativno jednostavna intervencija kod mlađih osoba može biti komplikovana kod starijih.
Kad govorimo o impaktiranim zubima ,tu posebno mjesto zauzimaju očnjaci jer su svojom morfologijom i funkcijom jedinstveni zubi orofacijalne regije. Njihov položaj u zubnom nizu između prednjeg i stražnjeg segmenta pridonosi kako dobroj estetici zubnog luka, tako i dobroj cjelokupnoj facijalnoj estetici. Poznato je da od svih trajnih zuba imaju najduži razvojni put, najmasivniji i najduži korijen, najmanju sklonost karijesu, rijetko nedostaju, ali su zato često retinirani ili impaktirani. Neizniklim očnjacima bavili su se mnogi ortodonti.
Kada je prošlo vreme izrastanja očnjaka i kada uz pomoć rendgena konstatujemo da zub ima nepravilan položaj, problem se rešava u saradnji ortodonta i hirurga. Ukoliko je zaostao mliječni zub on se vadi. Pravi se aparat pokretni ili fiksni.Za rješavanje ovih slučajeva mnogo je bolji fiksni aparat, jer pomoću njega bolje upravljamo izvlačenjem zuba. Hirurška intervencija se sastoji u tome da hirurg priđe impaktiranom zubu oslobodi zub od kosti i time omogući prilaz ortodontu koji će na zub zalepiti bravicu i žičanom vučom polako i vrlo pažljivo, u puno seansi, spuštati zub i dovoditi ga na pravilno mesto u zubni luk. Prikaz slucaja gdje je odontom (benigni tumor) uzrok impakcije očnjaka.
Na vrhu korena zuba mogu da se pojave promene koje se vide kao loptasta rasvetljenja na rtg snimku. U pitanju su ili infektivne promene-abscesi i granulomi, posttraumatske promene-traumatske ciste, ili razvojne anomalije-razvojne odontogene ciste.
Dijagnostikuju se uglavnom rtg snimkom,ako su asimptomatski, ali vrlo često daju simptome koji podrazumevaju bol i otok,pa je to razlog javljanja stomatologu. Potpuno tačna dijagnoza, da li je u pitanju cista ili granulom, može da se postavi samo patohistološkim pregledom tkiva.
Apikotomija i cistektomija su hirurške metode lečenja periapikalnih promena. Potrebno je ukloniti promenu u potpunosti iz kosti. To je jedini pouzdan način. U istom aktu tretira se i zub uzročnik, skraćuje vrh korena i kanal korena hermetički zatvara.Ovako tretiran zub može da ostane u vilici još dugo i da bude uključen u protetsku rehabilitaciju (kao jedan od nosača mosta).. Ukoliko je cistična lezija zahvatila veći deo korena, zub uzročnik je potrebno izvaditi a promenu obavezno hirurški ukloniti.
Intervencija se izvodi u lokalnoj anesteziji, koja je dovoljna da pacijent ne oseća nikakve bolove. Kada anestezija prestane da deluje normalna je bolna osetljivost u operisanom području. Tada se pacijentu savetuju analgetici. Otok se obično pojavi nakon operacija kao reakcija na sečenje tkiva. Kad prođe dejstvo anestezije primjenjuju se hladni oblozi (led u kesi zamotanoj u krpu) i to 20 minuta se drže oblozi, zatim dvadeset minuta ne. Tako sledećih osam sati.Poslije operacije pacijent pocinje ili nastavlja sa antibiotskom terapijom po uputama ljekara. Nakon operacije treba prvi dan izbegavati vruću hranu. Zubi se peru već drugi dan nakon operacije, ne povlačeći četkicu preko šavova. Šavove treba čistiti štapićem za uši natopljenim 3% hidrogenom.Konci se skidaju poslije nedjelju dana.
Frenulum je mišićno – vezivno-sluzokožni nabor.
U usnoj duplji uglavnom je najizraženiji na spoju gornje usne i alveolarnog grebena gornje vilice, postavljen između gornjih centralnih sekutića.Takođe, frenulum postoji i na spoju donje usne i alveolarnog grebena donje vilice.
Lingvalni frenulum nalazi se na spoju jezika i poda usta.
Svi ljudi imaju frenulume, manje ili više izražene.Ukoliko su njihove dimenzije velike ili su tako postavljeni da ugrožavaju zube i njihov potporni aparat, ili remete funkciju orofacijalnog sistema,potrebno ih je odstraniti hirurškim putem.
Odstranjivanje frenuluma ili pomeranje njegovog pripoja naziva se frenektomija. Izvodi se u lokalnoj anesteziji,bezbolna je i traje kratko.
Frenektomija radjena u toku rezanj operacije
Ova komplikacija može da se desi prilikom vađenja bilo kog bočnog zuba u gornjoj vilici. I pored svih preduzetih predostrožnosti, nekada je ova komplikacija, praktično, neizbježna zbog veličine i položaja gornjoviličnog sinusa.
Zapravo, u nekim slučajevima sinus može biti te veličine da vrhovi korijena zuba gornje vilice prominiraju u sinus, i da su pokriveni samo tankim slojem kosti (u nekim slučajevima prekriveni su samo sa sluzokožom). Tako, vađenje tih zuba neminovno dovodi do stvaranja otvora između usne šupljine i sinusa. Kao dodatak ovome, uslijed neadekvatne primjene instrumenata, može doći do utiskivanja dijela ili cijelog korijena u sam sinus. Liječenje komplikacije otvaranja sinusa zavisi od više faktora. Ukoliko je moguće (mali otvor, nema infekcije) otvor se zatvara jednostavnim pritiskom na krajevima rane. Ukoliko je otvor preveliki, vrši se hirurško zatvaranje otvora. Kada je u pitanju utiskivanje dijela ili cijelog korijena, tada se vrši otvaranje sinusa, uklanja se potisnuti korijen i zatvara se sinus.
Režanj operacija je hirurška intervencija koja se najčešće koristi u liječenju parodontopatije. U toku ovog zahvata često je neophodna i ugradnja vještačke kosti da bi se popunili defekti nast ali kao posledica infekcije.
Hirurškim zahvatom (režanj operacija) pravi se rez na gingivi koja se odiže u obliku režnja i tako se postiže dobar pristup parodontalnom džepu, kako bi bilo omogućeno potpuno uklanjanje patološki izmenjenog tkiva pod direktnom kontrolom oka. U slučajevima težih koštanih razaranja i prisustva dubokih infrakoštanih džepova, tamo gde je to moguće, defekte nadoknađujemo vještačkom kosti u obliku granula. Po izvršenom zahvatu gingiva (desni) se zašiva, a konci se skidaju posle 7 – 10 dana.
U slučajevima gubitka jednog ili više zuba, kao posledica terminalnog stadijuma parodontopatije, moramo pristupiti protetskom zbrinjavanju pacijenta.
Nivelacija grebena spada u preprotetski hirurški postupak gde se bezubi vilični greben podiže na nivo pre spuštanja, odnosno lepo zaravnjuje. Najčešće se radi kod pacijenata kojima je indikovana neka od proteza ili fiksni protetski rad.